Prošlo je 12 godina otkada nas je ova ljepotica zadnji put dizala u zrak. Ali kako kažu, bolje ikada nego nikada. Ponovo smo pokrenuli radove na njoj kao bi smo je osposobili
i kako bi smo nastavili letačke aktivnosti.
Plan nam je osposobiti vitlo najkasnije do proljeća te tada započeti probne letove, pošto nisu svi jedriličari imali priliku isprobati vitlo.Prvi korak smo napravili, vitlo je oprano i spremno za daljne radove.
Letovi na vitlu uvijek su posebni. Takvi letovi nose sa sobom lijepe i ne tako lijepe trenutke. Šlep vitlom je pravocrtan i nema pogodnosti kao šlep avionom koji vas može ostaviti u termičkom stupu. Vitlo vas jednostavno “ispuca” ravno i ako imate sreće i uhvatite neki “stup” moći ćete letjeti, inače idete vrlo brzo dolje.U toku šlepa nema puno upravljanja kao pri šlepu avionom jer je jedrilica vrlo usmjerena i gotovo da sam ide gore.
Letovi su usporeni jer se iz vitla moraju razvlačiti sajle dugačke i do 1500m.
Oni malo manje lijepi događaji su trenuci kada dođe do pucanja saje pri šlepu. Naravno o neugodnosti leta utječe visina na kojoj vam je sajla pukla. Onda je tu spajanje puknute sajle koja je opet spremna za višestruke šlepove.
Sve su to čari ovog sporta
Vito nam je donijelo mnoge zanimljive i uzbudjive trenutke i stoga se veselimo njegovoj ponovnoj aktivaciji.
