Što je zrakoplovna jedrilica?
Zrakoplovna jedrilica je bezmotorna letjelica teža od zraka, koja u mirnoj atmosferi klizi zrakom (planira) na račun gubitka visine, tj. smanjenja potencijalne energije. Korištenjem povoljnih usponskih strujanja njezin se let i prelet može učiniti duljim no što bi se to postiglo samo planiranjem. Za polijetanje i dosezanje visine s koje započinje slobodan let zrakoplovna jedrilica koristi se zemaljskom vučom (vitlo, katapult), zrakoplovnom vučom ili vlastitim pogonom (motorna jedrilica).
U početcima zrakoplovnoga jedriličarstva pojavile su se jednostavne jedrilice-klizači, letjelice ograničene upravljivosti kojima su ostvareni kratki letovi, a poslije su se počele graditi napredne jedrilice s potpunim sustavom upravljanja sposobne za dugotrajan let. Prvi let bezmotornom letjelicom ostvario je njemački inženjer Otto Lilienthal 1891. Jedrilice su tijekom II. svj. rata imale znatnu vojnu primjenu u transportu ljudi i tereta (zrakoplovni desant), a rabile su se i u selekcijskoj i početnoj obuci vojnih pilota. Prvo svjetsko prvenstvo u jedriličarstvu održano je 1937. (preuzeto s Hrvatska tehnička enciklopedija)
Osnovni dijelovi jedrilice su:
- krilo
- trup zrakoplova<
- repne površine
- kabina i oprema kabine pilota
- podvozje
- komande leta
- instrumente (visinomjer, brzinomjer, variometar, kompas, …)
- specijalna oprema zrakoplova
Jedrilice mogu služiti za obuku pilota, sportsko letenje, transport i naučna istraživanja.
Postoji nekoliko vrsta jedrilica, prva i glavna podjela je ona po upotrebi jedrilica.
Sportske jedrilice:
Ova vrste služi za obuku novih jedriličara kao i za mnoga sportska natjecanja. Postoji više klasa ove vrste, a oni su: početnički, trenažni i klasa visoke sposobnosti.
Transportne jedrilice:
Obično su ovakve jedrilice veoma velikih dimenzija i nosivosti.
Ostale podjele:
- Po mjestu spuštanja su to kopnene ili hidrojedrilice
- Po broju sjedišta su to jednosjedi, dvojsjedi ili višesjedi
- Po montaži motora mogu biti obične (bezmotorne) i motorne jedrilice.
Kako leti zrakoplovna jedrilica?
Obično kad ljudima spomenete letenje jedrilicom veliki broj osoba će reći: “Aha to su one letjelice što lete na vjetar”. Nisu, ali do toga ćemo doći kasnije. Jedrilice su zapravo bezmotorne letjelice te kao takve da bi se vinule u zrak trebaju nekakvu pomoć. Ta pomoć je avion za koji se jedrilica zakači užetom ili vitlo za koje je zakačena sajlom. Avion može vući jedrilicu na različite visine, ali obično je to do 600 m ili maksimalno 800 m, dok vitlom ostvarujete visine od 350 – 600 m. Nakon toga povlačenjem ručice otkačivača pilot otkači jedrilicu od aviona ili vitla i nastavlja samostalni let, odnosno potragu za vertikalnim zračnim strujanjima koje nazivamo termika ili termički stupovi.
Što je termika?
Termika je topli zrak koji se zagrijava na zemlji uslijed djelovanja sunčevih zraka. A zbog zakona fizike ona će ići prema gore. Na određenoj visini će se kondenzirati zrak i nastat će oblak. Zadržavanje u tom prostoru između zemlje i oblaka omogućiti će da jedrilica leti prema “gore” (penje). Takvo penjanje postiže se kruženjem u tim termičkim stupovima. Ta zračna vertikalna zračna strujanja imaju veliku snagu. Da bismo vam dočarali koliku snagu imaju “termički stupovi”, morate znati da je prosječna jedrilica teška 200 – 300 kg i ako uz to dodate težinu jednog ili dva pilota, padobrane, i činjenicu da vas takav termički stup može podizati brzinom od 1 do 5 metara u sekundi pa i više, onda možete sami shvatiti kakva se snaga razvija u termičkim stupovima odnosno termici.
Nakon što pilot nađe termički stup, kruži u njemu i penje se do određene visine, do baze oblaka ili pak do vrha termičkog supa. Zatim napušta taj termički stup i leti u smjeru koji si je zacrtao, no usput i dalje traga za termičkim stupovima. Na ovaj način rade se “preleti” od N kilometara. I to je u biti princip leta jedrilice, a takvim načinom moguće je s početnih 350 – 600 m gdje je pilot otkačio jedrilicu od sredstva koje ga je dizalo u zrak dostići u normalnim uvjetima visine i do 3000 metara, te napraviti prelete od par stotina kilometara. Postoje visoko sposobne jedrilice s ugrađenim kisikom i grijanom kabinom, kojima se mogu raditi preleti i po nekoliko tisuća kilometara, te ići u visine do skoro 10.000 metara, no to su izuzetno skupe jedrilice.
Osjećaj u letenju jedrilicom je vjerojatno najsličniji osjećaju leta ptica, upravo zato što i one lete bez motora i koriste samo vremenske prilike za svoj let.
Svaki pilot jedrilice u jednom trenutku poželi raditi nešto više od traženja termike i preleta, pa se odluči na akrobatsko letenje, odnosno akrobacije. Da, jedrilicom možete raditi i svakakve akrobacije:
- lupinge,
- immelmane,
- kovite,
- prevaljivanja preko krila,
- leđni let,
- brišuće letove…
Neke od njih poput prevučenog leta, kovita i sl. svaki pilot prolazi u osnovnoj obuci, te polaže na ispitu za dozvolu.
Za razliku od aviona, koji moraju imati posebno prerađene motore i konstrukciju da bi mogli raditi akrobacije, jedrilice ne trebaju imati nikakve preinake – jer, kao što već znamo – nemaju motora, a sama konstrukcija je napravljena tako da jedrilica bude vrlo čvrsta i dovoljno elastična. Za usporedbu, jedrilice mogu izdržati otprilike isto opterećenje u letu kao i borbeni zrakoplov MIG-21. Naravno, neke jedrilice imaju ograničenja na samo dio akrobacija koje se smiju izvoditi s njima, druge pak imaju dozvolu za rad svih akrobacija.
I, naravno, da bi mogli raditi akrobacije trebate biti iskusan pilot, no sve se može naučiti.
