PARAJEDRILIČARSKA SEKCIJA

Malo o nama

U klubu osim ostalih sekcija postoji i parajedriličarska sekcija. Kako i sama riječ kaže parajedrilica , upućuje na to da za letenje koristi kao i klasična jedrilica ili ovjesna jedrilica ( zmaj bez motora) tople zračne struje, kako bi se što više vinuli u nebeska prostranstva i što duže ostali u zraku – znači jedrili
Piloti parajedrilica često znaju reći mi znamo zašto ptice pjevaju.
Sekcija je osnovana 2000 godine a ime Roda dobiva par godina kasnije. Moramo naglasiti da je ovo i najmlađa sekcija u klubu a razlog je i ne tako davna pojava ovog sporta na našim prostorima.Prvi puta se u Brodu letjelo još tamo 1996 godine na terenima oko Broda, koji su bili sve a ne samo tereni za sigurno letenje. S vremenom se i to promijenilo pa tako danas imamo jedan zapadni školski teren kod Donjeg Slatnika te jedan istočni iznad sela Bilice prema Požegi koji su uređeni i omogućavaju sigurno polijetanje i slijetanje. Osim poleta sa tih brdašaca koristimo polijetanje pomoću vuče koje najčešće prakticiramo na našem gradskom aerodromu ali i na okolnim terenima koja omogućavaju sigurno letenje.
Ovdje moramo naglasiti da je ovo najbrojniji letački sport u Hrvatskoj pa tako i u cijelom svijetu. U Hrvatskoj ima oko 300 aktivnih letača a u svijetu mnogo više pa tako po nekim saznanjima u Njemačkoj ih ima preko 25000. Nas u klubu nema baš puno ali smo zato mala otkačena skupina zaljubljenika u ovaj sport, koja se često zna uputiti na neke druge terene radi letenja naravno, ali i ugodnog druženja sa srodnim dušama kakvi smo i mi sami. Tereni se nalaze svuda oko nas, po cijeloj Hrvatskoj te susjednim državama pa i šire. Jedna od najčešćih destinacija izvan granica lijepe naše nam je planina Vlašić iznad Travnika u BiH. To treba otići i vidjeti a po mogućnosti i odletite ako je to ikako moguće. Sva oprema vam stane u jedan poveći ruksak pa u auto te put pod noge gdje vas put odnese. Mora se ovdje naglasiti da ovaj sport i nije baš tako jeftin no tko to proba i zavoli uvijek nađe načina da se vine u visine.
Stoga ako u sebi imate imalo ovakvog duha, hrabrost i želje za letenjem javite se možda vam se želja i ispuni te poletite kao ptica, osjetite vjetar na obrazima i ptičju perspektivu krajolika koji prolazi podno vas.

Općenito o parajedriličarstvu

Parajedriličarstvo je sport koji ispunjava pradavne ljudske želje da se vine u visine poput ptice, da na kozi osjeti kako struji zrak…

Od svih zrakoplovnih grana samo ovjesno slobodno letenje pruža istinski
doživljaj ptičje perspektive

Paragliding ili parajedriličarstvo, kako se kaže kod nas, oblik je slobodnog letenja. Znaci da se letjelica u zraku ne održava pomoću nekog pogona, već slobodno leti, nešto kao jedrilica na moru bez pogonskog motora. Srodne su letjelice zmaj ili delta krilo (hangglider) ili po ‘naški’ – ovjesna jedrilica. Takve vrste letjelica mogu biti tvrdo krilne ili od metalne konstrukcija presvučene najlonskim platnom.

U kategoriju slobodnih letjelica spada i jedrilica, slična avionu, puno lakše konstrukcije (staklo-plastika, karbon i dr.) sa znatno većim krilima. Sve te vrste letjelica mogu imati i motorni pogon.

Povijest i razvoj

Parajedriličarstvo se počelo razvijati krajem 70-ih, a ozbiljniji razvoj doživljava u 80-ima. U 90-tima popularnost mu strelovito raste. Tad se već organiziraju i prva svjetska natjecanja. Usporedo sa zabavom i sportom razvijaju se i prvi ozbiljni proizvođači opreme. Danas ih je u svijetu više od 50.

Parajedriličarstvo je nekad prvenstveno bilo europski sport mada je danas raširen na svim kontinentima diljem svijeta. Prvi su na ideju o letenju s visokih Alpa došli alpinisti iz Francuske, Švicarske, Njemačke i Austrije. Valjalo je samo skupiti hrabrosti pa se padobranskim krilom otisnuti s travnatih padina, visokih i strmih planina te se uspješno prizemljiti…
Ideja je proizašla iz cisto praktične zelje da se nakon napornog uspona ne moraju još i naporno spuštati niz planinu.

S padobranskim krilom nisu pokušavali skakati, već su prikopčano krilo rasprostrli na tratinu i u trku se otisnuli u zrak. Mogućnosti takvih krila bila su skromna. Let je trajao kratko i pod oštrim kutom.

Padobran-krilo ima isti princip upravljanja i kretanja zrakom kao parajedrilica, a i konstrukcija je vrlo slična; klasično padobransko krilo je površine 9 – 12 m2 (2-3 puta manje nego padobran za jedrenje), s kraćim i debljim konopcima. Vremenom se sve razvijalo pa tako danas parajedrilice ne služe samo za spuštanje s vrhunca u podnožje, već se njima može jedriti satima i letjeti na desetine kilometara daleko od mjesta polijetanja.

Preuzeto sa  www.paragliding.hr

Voditelj parajedriličarske sekcije
Marinko Jozić