Svaka jedrilica ima svoju finesu koja joj omogućava da uz konstantnu brzinu propada vrlo malo a pri tome preleti što dalje pravocrtno. Cijela bit jedriličarstva je jedrenje. Znači ostati u zraku što dulje. To se postiže jedrenjem u termalnim stubovima. Zrak iznad površine zemlje se nejednoliko zagrijava. Neke površine na zemlji reflektiraju toplinu više, neka manje. Iznad površine gdje se odvaja više topline, zrak se više zagrijava i uzdiže se. Iznad takvog toplog zraka uglavnom se stvaraju oblaci cumulusi.

Jedriličari traže takve oblake u nasta-janju kako bi uhvatili topli zrak koji ih onda diže u visinu.

Na takvim mjestima se mi vrtimo i jedrimo. I tako se podižemo. Kada jedan stub popusti tražimo novi i tako preskačemo iz jednog u drugi letimo. Održavamo se u zraku satima, ako je vrijeme pogodno.